Od najsjevernije točke CLDT-a (Sv. Martina na Muri) staza skreće na jug te kroz Međimurje, uz Čakovec – grad Zrinskih, ide do Varaždina odakle preko Ravne Gore ide do dvorca Trakošćan i niz čarobno Zagorje dolazi do Strahinjčice, te zatim i Ivanščice – dvije zagorske planine koje dominiraju ovim krajem i pokazuju svo bujno zelenilo ovog raskošnog kraja. Spuštajući se, hodači će proći kroz nadaleko poznate brežuljke vinograda koja će ih odvesti na Medvednicu – zagrebački raj, i njezin vrh – Sljeme. Ovaj dio sekcije B je umjereno zahtjevan, no olakšava ga činjenica da hodač može često predahnuti u naseljima na stazi. Prosječan hodač može prehodati ovim dijelom sekcije B za tjedan dana.

Osim Zagreba, do kojeg možete sa staze doći autobusom i potom saznati zašto je to glavni grad Hrvatske, spuštanjem s Medvednice naći ćete se u slikovitom Samoboru te možda odlučite probati samoborsku greblicu ili nadaleko poznatu kremšnitu. O ljepoti Samoborskog gorja i Žumberka planine i netaknute šume govore same za sebe. Iz Žumberka hodači ulaze u Gorski kotar kroz Severin na Kupi gdje će uživati u gustim šumama, mnoštvu divljih životinja i domaćoj hrani. U ovoj sekciji nalazi se i prvi od tri nacionalna parka kroz koje CLDT prolazi – Nacionalni park Risnjak. Brojne šume i hladovina ove sekcije olakšati će Vam hodanje po ljetnim vrućinama, no zavidni usponi natjerati će Vas da se oznojite. Ovu dionicu sekcije B prosječan hodač može prehodati za 12 dana.

Istra je atraktivna, a hodanje njome izaziva poseban osjećaj. Staza ide Istarskim Planinarskim Putem sve do najzapadnije točke Republike Hrvatske – Savudrije, gdje će hodač prvi put na CLDT-u ugledati more. Ovaj dio sekcije B možda i nije toliko zahtjevan u kondicijskom smislu, ali predstavlja veliki izazov zbog vrućine u ljetnim mjesecima. Za razliku od Papuka, možda je bolje hodati ovaj dio staze u proljeće. Prosječnom hodaču trebati će četiri dana da svlada ovaj zadnji dio dionice B.

Galerija slika